Jedan od najvećih stručnjaka za transplantaciju matičnih ćelija u Njemačkoj i Evropi je profesorica dr Nadežda Basara, za koju zna cijeli svijet i priča o njenim uspjesima u liječenju teško oboljelih pacijenata.
Dr Basara je trenutno direktor interne medicine na Malteser St. Franziskus bolnici u njemačkom gradu Flensburgu. Prije 17 godina je došla u Njemačku bez znanja njemačkog jezika, ali to joj nije bila prepreka da ga nauči i u isto vrijeme napravi uspješnu karijeru, postane docent, i kao prva doktorka iz jugoistočne Evrope koja nije rođena i školovana u Njemačkoj, postane profesor medicine, piše makedonski dnevni list Večer.
Pet godina je bila na čelu transplantacionog centra Univerzitetske klinike u Lajpcigu. Zahvaljujući njoj taj centar je po rezultatima liječenja leukemija i po broju realizovanih transplantacija bio na prvom mjestu u Evropi. Ova jaka žena crpi energiju iz ljubavi prema medicini, ljudima, radu i porodici.
Za nju je najveća satisfakcija kada izliječi pacijenta i to smatra ličnim uspjehom, što joj daje novu energiju na putu uspjeha.
Među pacijentima koje je liječila dr Basara, veliki broj ljudi je iz Srbije, Makedonije, Crne Gore, a domaća javnost ju je upoznala po uspješnom liječenju teško oboljelog od aplastične anemije Željka Mitrovića, vlasnika Pink televizije, kao i poznatog voditelja RTS, Dejana Dekija Pantelića, koga je izliječila od tumora na krajnicima.
Pantelić se, gostujući u emisiji Svet zdravlja, koja je emitovana na RTS-u, prisjetio momenata sa liječenja u Njemačkoj i kada mu je bilo dosta teško stanje dr Basara ga je ohrabrila ovim riječima: Dejane, kod mene ljudi ne umiru.
Doktorica Basara je prije 3 godine dala intervju u makedonskom listu Večer.
Opišite nam vaš put od doktora u Srbiji do vrhunskog hematologa i onkologa u Njemačkoj?
– Put nije bio nimalo lak. Te prelomne 1997. imala sam 39 godina, skladan brak, dvoje divne djece i supruga koji me je uvijek u životu podržavao. Sa završenom medicinom, magistraturom, doktoratom i specijalizacijom u Beogradu radila sam kao načelnik funkcionalne dijagnostike na Institutu za hematologiju Kliničkog centra Srbije.
Dok je direktor bio prof. dr Rolović sve je odisalo napretkom i znanjem i značili smo sve do 1994. nešto u Evropi. Njegovim odlaskom u penziju nastao je preokret za mene saznanjem da nova direktorka nije imala viziju napretka instituta, već je mislila samo na svoje lične interese.
U dogovoru sa suprugom odbijam dva poziva iz Pariza i prihvatam poziv prof. Fauzera iz Njemačke, odlazim prvo ja, a suprug se malo kasnije pridružio sa djecom. Tamo sam, prosto rečeno, “bačena u vatru” u rad sa najtežim hematološkim bolesnicima i dodatno me postavlja za najodgovorniju osobu pred njemačkim zakonom o lijekovima u proizvodnji transplantata i krio-konzerviranju matičnih ćelija. Vrlo brzo postajem načelnik hematologije i onkologije.
Za sve to vrijeme učim njemački jezik koji u početku nisam znala (sporazumijevala sam se na engleskom i francuskom), učim za nostrifikaciju diplome, specijaliziram internu medicinu i hematologiju i onkologiju, pišem naučne radove, kao docent sa nostrifikovanom titulom doktora nauka držim vježbe i predavanja studentima u Majncu i držim vježbe njemačkim kolegama sa posla iz dijagnostike.
Kakav tretman imate tamo kao Srpkinja i da li vam je to bila prepreka u karijeri?
-U Njemačkoj se prije svega cijeni rad, i ako radite uspješno, bićete prihvaćeni. Međutim, da biste uspjeli kao stranac u Njemačkoj, a posebno kao Srpkinja, morala sam da budem uvijek duplo bolja od njih. To nije uvijek nailazilo na simpatije od strane mojih kolega, ljubomora je ljudska osobina i naravno postoji i kod Njemaca. Prije dvije godine sam, na primjer, doživjela da je u regionalnim novinama izašao veliki članak o nedostatku ljekara u Njemačkoj, kao i zapošljavanju i problemima ljekara iz inostranstva. U okviru tog članka je objavljeno da se “priča” da ja dajem prednost pacijentima iz Srbije u odnosu na njemačke pacijente, što je svakako nonsens za svakoga ko poznaje kodeks ljekarske profesije i Hipokratovu zakletvu, a naročito mene kao osobu i ljekara kome nikada nije bila bitna ni nacionalnost, ni boja kože, ni vjeroispovijest pacijenta.
Šta znači brza i dobra dijagnostika za uspjeh u liječenju bolesti?
-Sve! Dobra i brza dijagnostika određuje sudbinu bolesti, da li pacijent ima šanse da bude izliječen ili ne i zbog toga je izuzetno važna. Trenutno kod svih malignih bolesti je neophodna molekularna dijagnostika koja je u Njemačkoj gotova u roku od 48 sati. Takvu efikasnost nema nijedna zemlja u Evropi, čak ni Švedska koja se smatra jednom od zemalja sa najboljom zdravstvenom zaštitom u Evropi.
Koliki je procenat izliječenih pacijenata sa malignim bolestima u vašoj bolnici?
-Za ove četiri godine, koliko vodim onkologiju, hematologiju, pneumologiju, dijabetologiju i intezivnu medicinu u bolnici Malteser St. Franziskus Flensburg procenat izliječenja malignih bolesti je 90 odsto. Taj podatak se odnosi na praćenje bolesnika dvije godine poslije liječenja u bolnici jer kasnije nisu svi revnosni u kontrolama, tako da ne možemo da dalje vodimo evidenciju o njihovom zdravstvenom stanju.
Po kojim medicinskim protokolima lečite akutne leukemije, limfome i aplastične anemije i da li u liječenju matične ćelije daju dobre rezultate?
-Po najsavremenijim protokolima koji se primjenjuju u svijetu. Transplantacija matičnih ćelija i dalje je jedina metoda sa kojom mogu da se izliječe gore navedene bolesti i pored velikog broja novih lijekova koji su registrovani za neke od malignih bolesti.
Koliko ste transplantacija matičnih ćelija u vašoj uspešnoj karijeri realizovali?
-Blizu sam brojke od 1.900, ali to nije toliko bitno, već koliko sam uspješno transplantirala. Svjetski rezultat od 86 odsto preživljavljanja dve godine poslije transplantacije postigla sam u Lajpcigu, a nadmašila ga sigurno sa transplantacijama u Flensburgu, koji je trenutno 90 odsto uspješnosti za tri godine od otvaranja transplantacionog centra.
Da li su kvalitetan način života i preventiva dobar način zaštite od malignih bolesti?
-Kvalitetan način života, pod kojim se između ostalog podrazumijeva najmanje 30 minuta dnevno tjelesne aktivnosti u smislu šetnje, brzog hodanja, trčanja, uz mediteransku ishranu, puno povrća, redovnog korišćenja voća, ribe, bijelog mesa, bez pušenja i pretjeranog konzumiranja alkoholnih pića je najbolja preventiva i zaštita od malignih bolesti. Nažalost, to ipak nije dovoljno. Genetika, kao i izlaganje opasnim hemijskim materijama i zračenju igraju veoma važnu ulogu u nastajanju malignih bolesti, prenosi “Espreso.rs“.
Be the first to comment