Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka. Latinski naziv biljke – Hypericum perforatum – potječe od grčkih riječi hyper = iznad i exion = misao, što označuje njezinu osobitu ljekovitost. Samoniklo se nalazi u hrastovim i borovim šumama, na proplancima, livadama i pašnjacima, zapuštenim terenima. Trenutno je jedna od najtraženijih i najviše istraživanih ljekovitih biljaka u Europi.
Morfološke osobine kantariona
Stabljika kantariona je čvrsta i može dosegnuti visinu od 100 cm. Listovi su jajasti, izduženi te dugi 3 do 4 cm. Žlijezde na listovima izgledaju kao sitne točke te, gledajući prema svjetlu, izgledaju kao perforacije. Prema tome je biljka i dobila latinsko ime – perforatum. Korijen je razgranat. Cvjetovi su žuti, veličine 2 do 3 cm. Cvjetanje traje od srpnja do kolovoza. Plod je čahura u kojoj su smještene tvrde smeđe sjemenke. Sjemenke sazrijevaju u kolovozu i rujnu.
Agroekološki uvjeti uzgoja kantariona
Temperatura
Kantarion nema velike zahtjeve za uvjetima u okolišu. Pogoduju mu osunčani položaji, a najviše mu sunčeve topline i svjetlosti treba u vrijeme vegetativnog rasta i cvjetanja. Dobro podnosi niske zimske temperature.
Voda
Pripaziti s količinom vlage u tlu, budući da se radi o kulturi kojoj ne pogoduju previše vlažna tla. Navodnjavanje je važno po obavljanju prvog otkosa, budući da se na taj način osiguravaju dobri rezultati drugog otkosa.
Tlo
Uzgoj je moguć na većini tipova tla pa i na siromašnim brdsko – planinskim terenima. Ipak, najbolji se rezultati postižu uzgojem na dubljim i rastresitijim tipovima tla, budući da se na taj način omogućuje pravilniji razvoj korijena.
Tehnologija uzgoja kantariona
Plodored
Kantarion je višegodišnja biljka za koju najbolji predusjev čine one kulture koje imaju herbicidno djelovanje (ostavljaju zemljiše bez korova). Na utjecaj korova kantarion je osobito osjetljiv te kod njihovog kontroliranja treba voditi osobitu brigu.
Priprema tla
Prije sjetve potrebno je temeljito obaviti obradu zemljišta. Preporuča se obradu obaviti što dublje, budući da je kantarion višegodišnja kultura.
Ishrana
Kantarionu pogoduju plodnija tla te se preporuča uporaba stajnjaka u količini od 30 do 50 kg/ha. Mineralna se NPK gnojiva primjenjuju neposredno prije sjetve u količini od 300 do 400 kg/ha. Uporaba se mineralnih gnojiva preporuča i u kasnu jesen te rano proljeće. Prihrana se obavlja u dva navrata, početkom i krajem vegetacije, obično s dušičnim gnojivom i sa 150 do 200 kg/ha KAN-a.
Sjetva/sadnja kantariona
Kantarion se može razmnožavati generativno sjemenom ili vegetativno dijeljenjem starijih reznica. U komercijalnoj se proizvodni češće koristi razmnožavanje sjemenom putem direktne sjetve na zemljište ili proizvodnjom rasadnica.
Proizvodnja rasadnica započinje sjetvom u lijehe u srpnju. Preko ljeta mlade je biljke u lijehama potrebno zalijevati. Za sjetvu 1 m2 rasade potrebno je 0,5 g sjemena od čega se dobije 300 do 400 sadnica.
Sadnja se mladih biljaka preporuča obaviti u jesen, kako bi se do proljeća dobro ukorijenila. Međuredni bi razmak trebao iznositi 50 do 70 cm, a među biljkama u redu 30 do 40 cm. Optimalan sklop na 1 ha površine iznosi 35.000 do 50.000 biljaka.
Direktna se sjetva sjemena u zemljište obavlja krajem jeseni ili rano u proljeće. Preporučeni je međuredni razmak 50 do 70 cm.
Košnja i prinos kantariona
Obično su moguća dva otkosa kantariona godišnje, prvi u lipnju, a drugi krajem kolovoza. Na prostorima višim od 800 m/n.v. moguć je jedan otkos godišnje. Košnjom se odsijecaju cvatovi sa stabljikama dužine do 25 cm. Berba se odvija u fazi punog cvjetanja. Drugi otkos obično dolazi u berbu 35 do 50 dana nakon prvog. U prvoj se godini uzgoja može očekivati prinos od 2.000 do 3.000 kg/ha herbe, dok stariji nasadi godišnje u oba otkosa produciraju 4.000 do 6.000 kg/ha herbe.
Uporaba kantariona
Kantarion se tradicionalno koristi kao antiseptik za ublažavanje tegoba kod rana i ogrebotina. Djelotvoran je i kod brojnih probavnih problema poput gastritisa i čira na želucu. Od davnina se koristi u slučajevima psihičkih oboljenja, budući da djeluje antidepresivno i umirujuće, što je i znanstveno dokazano.
Izvor:
Stepanović, B. i sur.: Tehnologija proizvodnje ljekovitih, aromatičnih i začinskih biljaka, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo, 2001
Zapratite nas i podjelite!Hvala.